Je li naš svijet zaista dobar ili loš? Da li je moguće jednoznačno odgovoriti na ovo pitanje? Ili sve ovisi o tome ko će na to odgovoriti.
Svi smo rođeni na ovom svijetu i nekako to percipiramo. Kad smo još bili mali, naš je svijet bio zatvoren za najbliže ljude. To su bili naši roditelji i drugi ljudi iz našeg najužeg kruga.
Tada su se u našem životu pojavili prijatelji i „naš svijet“se počeo širiti. Kako smo sazrijevali, naš je život bio ispunjen raznim događajima, u njemu su se pojavljivali novi ljudi i razne situacije. Naučili smo kad smo sazreli i počeli raditi.
I kako smo sve ovo vrijeme vidjeli svijet oko sebe? Svijet smo doživljavali na različite načine. Ili nam je sve pošlo za rukom, a svijet nas je usrećio, tada nam nešto nije pošlo za rukom i uznemirilo nas, a onda je svijet izgubio svoje dugine boje. Ispada da mnogo toga ovisi o našoj percepciji, o našem raspoloženju, o okolnostima, općenito, o brojnim faktorima koji se periodično mijenjaju. Događa se da se naš život pred nama čini kao siva svakodnevica, a događa se da običan dan kod nas doživljavamo kao praznik.
Za neke je čitav svijet oličenje tuge i što više osoba živi u njemu, sklonija je razočaranju. Druga osoba će reći ne, čitav svijet je pun sreće i radosti. A netko će tvrditi da je svijet "prugast" i da će val sreće pratiti val nesreće. Neko jednostavno ne razmišlja i ne postavlja baš ovo pitanje: "Kakav je naš svijet?"
Na odnos ljudi prema svijetu snažno utječu životne okolnosti, karakter i drugi faktori. Nisu ljudi bez razloga podijeljeni na optimiste i pesimiste. Ispostavilo se da su mišljenja možda različita. Štoviše, jedan od ljudi počinje nametati svoje mišljenje drugima. Takvi ljudi vjeruju da su samo oni u pravu, a svi ostali nisu u pravu.
S pozicije joge moram reći da ne znamo kakav svijet! Nije dobar, nije loš. Svaka osoba ima svoj svijet i sve je vrlo individualno.
