Iako Olimpijska povelja proglašava odvajanje hrvanja od politike, u praksi ovaj princip ne funkcionira dobro. Javni događaj ove veličine ne može se ne koristiti u globalnoj političkoj igri. 1984. godine, jedini put u istoriji SSSR-a, politički motivi postali su razlog neučestvovanja njegovih sportista na Olimpijskim igrama.
1980. godine, prvi i, kako se kasnije pokazalo, jedini put, ljetne olimpijske igre održane su u Sovjetskom Savezu. To je bilo vrijeme kada je "hladni rat" između zemalja socijalističkog i kapitalističkog tabora postigao svoj maksimalni intenzitet, što nije moglo ne utjecati na Olimpijske igre. Prvi sportski događaj ove veličine u SSSR-u mogao je postati snažna propagandna salva u ovom ratu, pa su protivnici preduzeli preventivne mjere organiziranjem bojkota Olimpijskih igara u Moskvi. Na službenom nivou, o ovoj se ideji prvo počelo raspravljati u britanskom parlamentu, a glavnim razlogom imenovano je naknadno uvođenje sovjetskih trupa u Afganistan. Zvanično, 64 države su učestvovale u bojkotu XXII Ljetnih olimpijskih igara, iako su sportisti većine njih učestvovali na startima u Moskvi. Sve je to postalo razlogom koji je četiri godine kasnije doveo do neučešća tima SSSR-a na narednim ljetnim olimpijskim igrama, održanim u Los Angelesu, SAD.
Činjenica da sportisti Sovjetskog Saveza neće biti na igrama XXIII ljetnih olimpijskih igara zvanično je objavljena tri mjeseca prije njenog početka. Navedeni su izravni razlozi odbijanje američke vlade da pruži pisane garancije sigurnosti sportistima iz socijalističkih zemalja. Uz to, Amerikanci nisu dozvolili ulazak u zemlju motornog broda "Georgia", koji je trebao postati plutajuća baza sovjetske delegacije. Sjedinjene Države su tada zatražile od ambasade da dostavi spisak svih sportista, iako im nisu osigurane vize po olimpijskim pravilima, i uskratili su čarter letove Aeroflota za prevoz Olimpijaca.
Bojkotu su se pridružile socijalističke zemlje, isključujući NRK i Jugoslaviju. Pored njih, Olimpijske igre u Los Angelesu bojkotirali su na vlastitu inicijativu Iran i Libija. Kao alternativa Letnjim igrama 1984. godine, u šest socijalističkih zemalja održana su takmičenja pod opštim nazivom "Prijateljstvo-84", na kojima su učestvovali sportisti iz 50 zemalja.
