Svi znaju da istorija sporta datira iz antike. Naravno, sportska takmičenja imala su ogromne razlike od sadašnjih, a same igre su se razlikovale. Svakako da neki sportovi i dalje postoje, ali su usavršeni i poboljšani. Ali postoje oni koji su zauvijek u prošlosti.
Smatra se da je drevna Grčka majka sporta. U ovoj zemlji su počele čuvene Olimpijske igre, koje su i dalje glavno takmičenje svjetskih sportista. Tu su stvorene vrlo zanimljive i uzbudljive trke kočija.
Ova vrsta takmičenja jedno je od najpopularnijih ne samo u Grčkoj, već i među drugim narodima, na primjer, Rimljanima. Bila su to najvažnija i najvažnija natjecanja među svim ostalim, posebno konjičkim. Bila je to trka kočija kojoj su se svi radovali na Olimpijskim igrama. Istina, bilo je i drugih, popularnijih takmičenja vezanih za atletiku.
Koje su to bile utrke kočija i kakva su pravila? Ovim takmičenjima prisustvovala su kočija koja su vukla dva konja, ponekad i četiri. U njima se nisu mogli natjecati samo odrasli konji, već i mali pastuvi, samo su za njih postojala odvojena natjecanja. Bilo je i takvih trka na kojima nisu sudjelovali konji, već mazge, a umjesto kočija koristila su se zaprežna kola. Kao što svi razumiju, postojala je opcija budžeta za obične ljude.
Takmičenja su održana u nekoliko trka. U Grčkoj se jedna trka, ili trka, sastojala od dvanaest krugova, to je oko devet milja. A u Rimu je broj krugova smanjen na sedam da bi se moglo provesti više trka. Prirodno, robovi su vozili timove, ali je vlasnik kola dobio nagradu. To se dogodilo u staroj Grčkoj, a u starom Rimu je sve bilo pošteno, pobjednik je bio onaj koji je vozio konje.
Generalno, antički Rim je u ovom pogledu, u ovom sportu, bio uspješniji. Ubrzo su se tamo počele koristiti sve vrste mehaničkih uređaja, na primjer, mehanizmi za brojanje krugova ili startne kapije. Sve je to stvoreno tako da jahač nije sam brojao krugove, već se usredotočio upravo na pobjedu, pa je ovo jasno olakšalo samu utrku.
Mora se reći da na natjecanjima ove vrste nisu mogli sudjelovati svi, već samo vrlo bogati ljudi. U to doba, u drevnoj Grčkoj i starom Rimu, imati kočija s konjima bilo je skupo zadovoljstvo. Štaviše, konji moraju biti jaki, zdravi i rasni. Ali nije riječ ni o konjima, već o samim kolima. Učesnici nisu samo kupili ili izradili običnu kočiju, već su je uvijek ukrašavali, slikali u zlatne boje. Vrijedno je napomenuti da glavni zadatak nije bio tko će brže stići, već tko je imao ljepšu i bogatiju kočiju.
