Nakon uspjeha na prvim olimpijskim igrama u Atini, Olimpijski komitet na čelu s Pierre de Coubertinom odlučio je da takmičenje bude redovno. Sljedeći sastanak sportista iz različitih zemalja dogodio se 1900. godine u Parizu.
Odlučeno je da se druge Olimpijske igre održe istovremeno sa Svjetskom izložbom u Parizu kako bi se na njih privuklo više gledatelja. Međutim, ova takmičenja su se jako razlikovala od modernih. Igre se održavaju nekoliko mjeseci, a povjesničari još uvijek raspravljaju o tome koji je tačan popis pobjednika i natjecanja za ove Olimpijske igre. Nivo organizacije ovih igara takođe se ne može upoređivati sa kasnijim vremenima. Još uvijek nije bilo posebnih nagodbi za strane sportiste, kao ni ceremonije otvaranja i zatvaranja igara.
Na takmičenje su išli sportisti iz 24 zemlje. Na Igrama je prvi put bilo predstavljeno 12 država, uključujući Rusko carstvo. Ali na takmičenju nije bilo sportista iz Afrike i azijskih zemalja. Izuzetak je bio sportaš iz Indije, tada dijela Britanskog carstva.
Održana su prvenstva u 20 sportskih disciplina. Među njima su bili i oni koji su naknadno isključeni iz konkurencije u okviru igara, poput baskijske pelote.
Žene su prvi put sudjelovale u igrama, što je bila hrabra odluka organizatora u to vrijeme. Konkretno, održan je zasebni ženski turnir u golfu. U kriketu su igrali ravnopravno sa muškarcima, a u tenisu su se natjecale i same žene i mješoviti parovi.
Prvo mjesto po broju medalja zauzela je Francuska, domaćin sportskih takmičenja. Najuspješniji su bili francuski veslači, strijelci i mačevaoci. Drugi je bio tim Sjedinjenih Država, koji je već tada stekao status sportske sile. Sportisti iz ove zemlje dobili su najveći broj medalja. Golferi, i muškarci i žene, takođe su uspješno nastupili.
Sportisti iz Ruskog carstva bili su zastupljeni u samo dvije discipline, mačevanju i konjičkom sportu, i nisu uspjeli osvojiti medalje.
