Olimpijske igre nastale su u antici u Grčkoj, u Olimpiji, danas malom gradu. Proslavili su zdravo i skladno ljudsko tijelo, jedinstvo nacije. U Rusiji se olimpijski pokret počeo oblikovati na prijelazu iz 19. u 20. vijek, kada su ljudi počeli shvaćati važnost sporta.
Ruski olimpijski komitet pojavio se u martu 1911. Na Olimpijskim igrama u Stokholmu 1912. ruska delegacija osvojila je dvije srebrne i dvije bronzane medalje. Sveruske olimpijade počele su prepoznavati mlade talente. Tada su ruski i sovjetski sportisti mnogo puta učestvovali na Olimpijskim igrama i osvojili veliki broj medalja.
Olimpijski pokret okuplja organizacije, sportiste i druge osobe kojima upravlja Olimpijska povelja. Konstituenti Olimpijskog pokreta su Međunarodni olimpijski komitet, Međunarodne sportske federacije i Nacionalni olimpijski komiteti. Takođe uključuje organizacione odbore Olimpijskih igara, nacionalne asocijacije itd.
Cilj Olimpijskog pokreta je doprinijeti boljem svijetu edukacijom mladih i poticanjem sporta. Priznanje Međunarodnog olimpijskog komiteta kriterij je za pripadnost Olimpijskom pokretu. Među zadacima je kombiniranje sporta sa obrazovanjem i kulturom.
Prema Olimpijskoj povelji, filozofski temelj modernog olimpizma je harmonija tijela, volje i uma. Svrha Olimpijskog pokreta je takođe promocija i objašnjenje glavnih ideja, vrijednosti i ideala olimpizma, među kojima su bratstvo i prijateljstvo naroda, skladan razvoj pojedinca kao garancija mira. To je takođe orijentacija ka zdravom načinu života i razumijevanje potrebe za naporima za postizanje ciljeva.
Neki kritičari, napominjući pozitivnu orijentaciju olimpijske ideologije, kažu da u praksi organizacija takmičenja usmjerava sportaše da žrtvuju svoje zdravlje radi pobjede, da pobjeđuju po svaku cijenu, da se usredotoče na razvoj samo tijela. Oni vjeruju da se na taj način podrivaju ideali olimpizma.
