Olimpijske igre počele su se održavati u 8. stoljeću prije nove ere. na teritoriji Drevne Grčke u regiji Olimpija, koja se u to vrijeme smatrala svetim mjestom. Postoji nekoliko legendi o njihovom poreklu, od kojih je glavna legenda o kralju Iphiteu, kojoj je svećenica Apolona naredila da održi atletske svečanosti u čast olimpijskih bogova. Takav sportski festival bio je potreban da bi se okončao rat koji je tada razdirao Grčku. Brinući o sigurnosti sportista i gledalaca, javne ličnosti već dugo uspostavljaju redoslijed igara.
Igre nisu bile mjesto sukoba, pa je najvažnije pravilo bila potpuna zabrana oružja svih vrsta na njima. Tokom Olimpijskih igara širom Grčke zaključeno je primirje između zaraćenih regija.
Drugi osnovni princip bila je iskrenost sportista koji su učestvovali. Uprkos činjenici da skandali s dopingom nisu bili poznati građanima Drevne Grčke, u to je vrijeme već bilo pokušaja podmićivanja sudionika ili sudija. Sportista uhvaćen u takvom nesportskom ponašanju mogao bi biti podvrgnut tjelesnoj kazni ili velikoj novčanoj kazni.
Bilo koji slobodan Grk mogao je sudjelovati na Olimpijskim igrama, a robovi i ljudi iz drugih zemalja nisu smjeli da se natječu. Postoji mišljenje da je Aleksandar Veliki morao da dokaže svoje grčko poreklo da bi učestvovao u takmičenju.
Prvi i posljednji dani Olimpijskih igara bili su posvećeni žrtvovanju. Svaki sportista imao je svog boga zaštitnika, čiju je naklonost i pomoć pokušavao dobiti donoseći svoje darove.
Čak ni tada trening sportista nije smio ići svojim tokom, već se održavao pod strogim nadzorom najmerodavnijih građana grada. Tokom godine koja je prethodila Olimpijskim igrama, sportisti su trenirali i potom prešli standarde. Možemo reći da je u Drevnoj Grčkoj postojala kvalifikacijska selekcija za nacionalni tim, što je rezultiralo time da su najjačim sudionicima bilo dozvoljeno da se natječu. Posljednjih mjesec dana prije Olimpijskih igara, treninzi su se izvodili u posebno intenzivnom režimu i pod nadzorom trenera.
Program igre se vrlo postupno širio. U početku je uključivalo samo jednostepeno trčanje, tj. na 192, 27 m. Tijekom godina dodani su novi sportovi: trčanje u 2 faze, skakanje, hrvanje i bacanje koplja i diska, utrke kočija.
Sportista koji je osvojio Olimpijadu dobio je lovorov vijenac kao nagradu i postao jedan od najcjenjenijih stanovnika svog grada. A trostruki šampion mogao je čak postaviti vlastiti kip!
Gledatelji su besplatno pohađali igre, ali već je u drevnoj Heladi postojala rodna diskriminacija. Samo su muškarci mogli direktno promatrati akciju, dok je ženama prijetila smrtna kazna zbog prisustva na igrama. Jedini izuzetak bile su svećenice Demetre, kojima je bilo dozvoljeno da služe svojoj boginji.
Postojajući više od 10 stoljeća, 394. g. N. Olimpijske igre otkazao je rimski car, koji je aktivno promovirao kršćansku religiju.
