XVI letnje olimpijske igre održane su u Melbourneu u Australiji od 22. novembra do 8. decembra 1956. Grad je dobio pravo da bude domaćin takmičenja nad Buenos Airesom jednim glasom. Mnogi su samu organizaciju Olimpijskih igara u Australiji shvatili dvosmisleno zbog udaljenosti kontinenta.
Zbog udaljenosti Australije i visoke cijene karata, neke su zemlje uglavnom odbijale poslati svoje sportiste, neke su znatno smanjile delegacije. Povrh svega, ispostavilo se da zbog karantenskih pravila o uvozu životinja Melbourne neće moći biti domaćin konjičkih natjecanja, što je rezultiralo time da se moraju održati u Stockholmu. Po prvi put u istoriji Olimpijada, zemlja domaćin se suočila s bojkotom - Švicarska, Španija i Holandija odbile su sudjelovati na Igrama u znak protesta protiv gušenja narodnog ustanka od strane sovjetskih trupa u Mađarskoj. Kina nije poslala svoje sportiste zbog učešća na Tajvanskim olimpijskim igrama. Ovo je bilo tim iznenađujuće, jer Australija nije imala nikakve veze s tim događajima.
Uprkos svim poteškoćama, ljetne olimpijske igre u Melbourneu ipak su se održale, došlo im je 3184 sportista iz 67 zemalja. Sudjelovanje na ovim Igrama za sportaše sa sjeverne hemisfere bilo je povezano sa značajnim poteškoćama - posebno zbog neobičnog vremena održavanja Igara i potrebe za aklimatizacijom. Uprkos tome, sportisti su mogli pokazati najviši nivo vještine i motivacije. Prvo mjesto u ekipnoj konkurenciji zauzela je ekipa SSSR-a osvojivši 37 zlatnih, 29 srebrnih i 32 bronzane medalje. Drugu liniju poretka zauzeli su olimpijci iz Sjedinjenih Država, dobivši 32 zlatne, 25 srebrnih i 17 bronzanih medalja. Počasno treće mjesto pripalo je domaćinima Olimpijade, mogli su osvojiti 13 zlatnih, 8 srebrnih i 14 bronzanih medalja.
Jedan od najzanimljivijih bio je fudbalski turnir, na kojem je sovjetska reprezentacija uspjela doći do finala i u njemu pobijedila reprezentaciju Jugoslavije. Na ovoj olimpijadi sovjetski tim je osvojio 6 pobjeda, izvukao jedan meč (kasnije pobijedio u reprizi) i nikada nije izgubio. Najteža su, fizički i psihički, bila dva meča s indonežanskom ekipom, koja prije Olimpijskih igara niko nije shvaćao ozbiljno. Fizički dobro pripremljeni, Indonežani u prvom meču nisu dozvolili sovjetskim sportistima da pokažu svoje vještine, koristeći vrlo snažan pritisak u kombinaciji sa čvrstom odbranom koja nije dozvolila sovjetskim igračima da prodru u kazneni prostor. Prva utakmica završena je neriješeno, prema njezinim rezultatima, igrači iz SSSR-a donijeli su potrebne zaključke, donekle revidirajući svoju taktiku. Konkretno, počeli su da udaraju više izvan kaznenog prostora. Kao rezultat, u repasažnom meču izvojevana je ubjedljiva pobjeda od 4: 0.
Sovjetski atletičari i atletičarke takođe su dobro nastupili u Melbourneu. Poznati trkač Valery Kuts osvojio je dva zlata odjednom na udaljenostima od 5 i 10 hiljada metara, postavljajući olimpijske rekorde. Ali što je najvažnije, uspio je nadigrati svog vječnog rivala Engleza Gordona Pearyja, kojem je predviđeno da pobijedi. Sovjetske atletičarke pobijedile su u bacanju koplja i bacanju kugle među ženama i u pješačenju na 20 km kod muškaraca. Vladimir Safronov postao je prvi sovjetski olimpijski bokserski prvak. Jednog dana Olimpijskih igara, sovjetska himna zvučala je u istoj dvorani 11 puta po sat vremena. Gimnastičarke iz SSSR-a osvojile su 11 zlatnih, 6 srebrnih i 5 bronzanih nagrada.
Mađarski boksač Laszlo Papp osvojio je treću olimpijsku utakmicu zaredom, postavši prvi sportista u istoriji svjetskog boksa koji je to uspio. Drugu olimpijadu u modernom petoboju osvojio je Šveđanin Lars Hull.
Na kraju XVI. Letnjih olimpijskih igara, sportisti iz svih zemalja šetali su zajedno, što je rođenje još jedne olimpijske tradicije.
