Uprkos činjenici da učesnika Olimpijskih igara u Londonu Oscara Pistoriusa nisu smatrali pravim pretendentom na pobjedu, publika je sa zanimanjem pratila startove ovog trkača. Razlog ove pažnje je taj što je južnoafrički sprinter postao prvi paraolimpijac na svijetu s protezama koji se na Olimpijskim igrama natjecao zajedno sa zdravim sportašima.
Oscar Pistorius rođen je 1986. u Johannesburgu. Dječak je imao urođenu manu - odsustvo obje fibularne kosti. Liječnici su inzistirali na amputaciji obje noge ispod koljena i savjetovali su da se to učini što ranije kako bi se ubrzala adaptacija djeteta. Roditelji budućeg prvaka pristali su na operaciju kada je Pistorius imao samo 11 mjeseci, a u dobi od 13 mjeseci već je nosio posebne proteze.
Oscar je pohađao redovnu školu za dječake, gdje se aktivno bavio sportom. Uprkos fizičkim tegobama, volio je ragbi, tenis, trčanje, vaterpolo, hrvanje. Prebivši ozljedu koljena na školskim takmičenjima, Pistorius je morao napustiti neke sportske discipline, posebno iz svog voljenog ragbija.
Trener je skrenuo pažnju na činjenicu da mladić pokazuje nevjerovatne rezultate u sprint trkama, te mu savjetovao da se usredotoči na ovaj sport. Prvi veći međunarodni početak za Pistorius bile su Paraolimpijske igre 2004. u Atini. Tamo je sportaš osvojio dvije nagrade: bronzanu medalju u trci na 100 metara i zlatnu medalju u utrci na 200 metara, ali sportaš nije hteo da se zaustavi na tome. Počevši da se takmiči za obične trkače, Pistorius je pokazao neviđene rezultate: na turniru u Rimu 2007. godine osvojio je srebro na 400 metara.
Čini se da je niz uspješnih startova na takmičenjima za obične trkače nagovijestio Oscaru Pistoriusu blistavu sportsku karijeru, ali Međunarodno udruženje atletskih federacija (IAAF) 2008. odlučilo je ukloniti sportaša iz sudjelovanja na turnirima koji nisu namijenjeni osobama s invaliditetom. Njezina se odluka temeljila na istraživanju da su lagane i elastične proteze Pistoriusu dale prednost nad redovnim trkačima.
Za trčanje sportaš koristi proteze fleet-stopala Cheetah islandskih specijalista koji koštaju više od 30.000 američkih dolara. Zahvaljujući njima, Pistorius je dobio nadimak "Blade Runner". Ove su proteze izrađene od plastike ojačane karbonskim vlaknima, koja je izdržljiv, ali vrlo lagan materijal. Uprkos nekim prednostima koje trkaču pružaju, proteze također otežavaju natjecanje, otežavajući skretanje i usporavajući start. Ovi argumenti pomogli su Pistoriusu da ospori odluku IAAF-a odlaskom na Sportski arbitražni sud.
Sportista se nije mogao kvalificirati za Olimpijske igre u Pekingu, ali je sudjelovao na Paraolimpijskim igrama 2008. godine. Ova takmičenja donijela su Pistoriusu 3 zlatne medalje i paraolimpijski rekord na udaljenosti od 400 metara. Nastavljajući intenzivan trening, sportista se trudio da ispuni svoj dragocjeni san - da se takmiči na Letnjim olimpijskim igrama. 2011. godinu obilježila je još jedna pobjeda Oscara Pistoriusa: postao je prvi svjetski amputirani paraolimpijac koji je udaljenost od 400 metara uspio pretrčati za manje od 46 sekundi.
Lični rekord koji je sportista postavio u malom talijanskom gradiću Lignano (45, 07 sekundi na 400 metara) omogućio mu je da se kvalifikuje za Svjetsko atletsko prvenstvo 2011. i Olimpijske igre u Londonu. Nastupivši na Svjetskom prvenstvu u polufinalu štafete 4x400 m u sastavu južnoafričke reprezentacije, Pistorius je postao njen srebrni medalja.
Glavni događaj sportiste za 2012. godinu bio je nastup na Olimpijskim igrama. U pojedinačnoj konkurenciji Oscar Pistorius nije uspio doći do završnih utrka, ali imao je dovoljno sreće da je sudjelovao u finalu muške štafete 4x400 m kao dio reprezentacije svoje zemlje. Oscar je dobio posljednju četvrtu fazu. Nakon rezultata štafete, južnoafrički tim zauzeo je osmo mjesto. Uprkos neuspješnom nastupu na Olimpijskim igrama 2012. godine, Oscar Pistorius je ličnim primjerom dokazao da tjelesni invaliditet ne smije biti prepreka ostvarenju sna.
