Prošlo je 40 godina od tragedije. Olimpijske igre u Minhenu trebale su postati simbolom obnovljene Njemačke i drugih zemalja koje su bile "krive" u Drugom svjetskom ratu. To se nije dogodilo: palestinski ekstremisti terorizirali su 11 izraelskih sportista, a organizatori Igara nisu uspjeli spriječiti ili suzbiti sukob. Je li to bila tragična nesreća ili urota s predumišljajem? Još uvijek nema odgovora na ovo pitanje.
5. septembra 1972. godine naoružani palestinski teroristi iz grupe Crni septembar nesmetano su ušli u područje Olimpijskih igara i uzeli za taoce 11 izraelskih sportista. To se dogodilo u 4:10 ujutro. Minhen je bio potpuno nespreman za takav razvoj događaja: nenaoružani čuvari, ukrasna ograda oko Olimpijskog sela. Radikalni ekstremisti zatražili su puštanje iz izraelskih zatvora 232 člana PLO-a, dva njemačka terorista i 16 zatvorenika u zapadnoevropskim zatvorima.
Izraelska premijerka Golda Meir odbila je pregovarati s teroristima. Izraelske tajne službe ponudile su svoju pomoć za oslobađanje talaca, ali Nijemci je nisu prihvatili. Kao rezultat, svih 11 sportista je ubijeno. Ubijeno je i 5 militanata i jedan njemački policajac Anton Fligerbauer. Koliko god cinično izgledalo, smrt policajca bila je korisna za percepciju onoga što se dogodilo: oba su naroda patila od ekstremista, a Izraelu je bilo moguće izraziti suosjećanje i suosjećanje bez osjećaja krivnje. Imena ubijenih Izraelaca: David Berger, Yosef Romano, Moshe Weinberg, Eliezer Khalfin, Zeev Friedman, Mark Slavin, Andrey Spitser, Kehat Shor, Amitsur Shapiro, Yaakov Springer.
Vlasti FRG negativno su odgovorile na zahtjev Izraela za obustavom Olimpijskih igara. Ovu su odluku motivirali činjenicom da bi "povlačenje" značilo pobjedu svjetskog terorizma, pokoravanje njemu. Dakle, sport je nastavljen sutradan. Kao rezultat, Sovjetski Savez je uzeo 50 zlatnih medalja, SAD - 33. Zanimljivo je primijetiti da svako peto "zlato" američkog tima pripada Jevreju Marku Spitzu.
Sigurnosni napori njemačke policije smatraju se jednom od najstrašnijih operacija u istoriji specijalnih službi. Je li ovo nesreća? Mjerodavno njemačko izdanje Der Spiegel ("Ogledalo") objavljuje neke dokumente koji se odnose na događaje od prije četrdeset godina. Ovi dokumenti ukazuju da su njemačke specijalne službe dva puta upozorene na predstojeći teroristički napad. Međutim, podcijenili su važnost primljenih informacija i bili su sigurni da je grupa Crni septembar bila loše pripremljena i da se neće moći "okrenuti" u gradu prepunom gostiju, pa su pustili stvari da idu same od sebe.
Istovremeno, postalo je poznato da su "Crnom septembru" pomagali njemački neonacisti. Wolfgang Abramovski i Willie Pohl, članovi Nacional-socijalističke grupe otpora za Veliku Njemačku, blisko su surađivali s teroristima. Možda su to bili odjeci navodno "palog" nacionalsocijalizma prije 27 godina. Inače, glavni grad Bavarske Minhen geografski je susjedan zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau. Slučajnost?
Sljedećih 40 godina Njemačka pokušava sakriti tragove svojih grešaka. U međuvremenu, izraelska obavještajna služba Mossad pokreće operaciju nazvanu "Gnjev Božji". "Izrael će uložiti sve napore i sposobnosti kojima je naš narod obuzet teroriste ma gdje se oni nalazili", rekla je Golda Meir u Knessetu. Sastavljena je lista prioritetnih zadataka, čiji je cilj bio neutralizacija i eliminacija ne samo „Crnog septembra“, već i čitave terorističke mreže u Evropi. Koliko dugo će ekstremisti nastaviti da "siluju" javni red?
Ljeto 2012. obilježava Olimpijske igre u Londonu. Ovde su preduzete kolosalne mere bezbednosti. Olimpijsko selo okruženo je 18 kilometara električne ograde, zaštićeno sa 13, 5 hiljada vojnika, pripremljene su brojne pseće jedinice, protivavionski topovi i lovci. S jedne strane, takav pragmatizam je opravdan, s druge strane, praznik "Mira i prijateljstva" pretvara se u napeta očekivanja. Hoće li istinska atmosfera Olimpijskih igara biti prošlost? Važno je shvatiti da ekstremizam može biti pobijeđen samo zajedničkim naporima cijele svjetske zajednice.
