Olimpijske igre u Minhenu 1972., nažalost, nisu se proslavile zaslugama organizatora ili sportista. Tada se dogodio teroristički napad, koji je postao jedan od najstrašnijih događaja koji su ikad zamračili Olimpijske igre.
XX Olimpijske igre, održane u Minhenu u septembru 1972. godine, postale su neslavne po palestinskom terorističkom napadu na izraelsku delegaciju. MOO je, poput njemačkih vlasti, bio dobro svjestan da će se na Olimpijskim igrama dogoditi teroristički napad, a analitičari su čak predviđali 26 mogućih scenarija za njegovo održavanje kako bi organizatori događaja mogli prilagoditi svoje akcije i pružiti zaštitu stanovnicima Olimpijskih igara Selo. Međutim, nažalost, potrebne mjere nikada nisu poduzete.
Dio razloga za teroristički napad bila je zabrana učešća Palestinske federacije mladih na XX olimpijskim igrama. Svrha grupe Crni oktobar bila je uhvatiti predstavnike izraelske sportske delegacije radi naknadne razmjene talaca palestinskih terorista, koji su u to vrijeme bili u zatvorima. Uz to, njihovi planovi uključivali su i ubistvo nekoliko sportista, što bi omogućilo dodatni pritisak na izraelske vlasti, a istovremeno ne bi bilo povezano sa potrebom direktnog obračuna sa samim političarima, do kojih je bilo mnogo teže doći.
Rano ujutro 5. septembra, 8 terorista u trenerkama i sa naprtnjačama punim oružja ušlo je na teritoriju olimpijskog sela. Primijećeni su, ali ljudi koji su bili u selu odlučili su da su sportisti. Došavši do zgrade u kojoj su živjeli Izraelci, teroristi su uletjeli unutra, pucali u dvojicu sportista i uzeli devet ljudi za taoce. Niske kvalifikacije i loša profesionalna obuka ljudi koji su vodili pregovore i operaciju oslobađanja talaca uzrokovali su smrt svih 9 zarobljenih sportista, dok su trojica terorista preživjela, a kasnije su ih njemačke vlasti pustile. Pilot helikoptera i jedan policajac takođe su bili žrtve napada.
MOK se 1972. godine prvi put odlučio za jednodnevnu pauzu u igrama. Mnogi sportisti i gosti napustili su Minhen u strahu za svoj život. Izraelcima je odbijeno izručenje zbog suđenja preživjelim teroristima Samir Mohammedu Abdullahu, Abdel Khair Al Dnaouiju i Ibrahimu Masoodu Badranu. Ugled njemačkih vlasti bio je beznadno ukaljan i nisu uspjele uskoro da se očiste od minhenske sramote. Kasnije je u Njemačkoj stvorena posebna antiteroristička jedinica, zahvaljujući kojoj je vođenje operacija za oslobađanje talaca postalo uspješnije nego 1972. godine.
